Čin prvi - Za stolom sjedi nekoliko glavatih muškaraca, pored njih na podu čuče djeca koja se igraju ćaćinom puškom. Osobe koje govore imaju imena i prezimena. Muškarci govore u desetercu, a govor im podsjeća na lošu gangu.
O d l u k a:
Mate Anđukin:
Ljudi moji, loše nam je stanje,
Imam kuću i malo imanje,
Dvije krave i punicu jednu,
Djecu golu, i bosu i žednu,
A žena mi u krevetu prijeti
I ne da se za sisu uzeti,
Veli neće bijednika i jadu
I tražit će posao u gradu.
U pravu je, tko bi 'vakog mene?
Ante Matukin:
Sve su iste. U pravu su žene.
Mi po svijetu gubimo živote,
Gips nam mladost, pa i djecu ote,
Para slaba, a život sve skuplji,
Kraj mjeseca, mi k'o prsten šuplji,
Da nam nije punica i krava
Propali bi ko ova država.
Jure Stipanov:
Ne znam što ću, ni osnovne nemam,
Noću lutam, a po danu drijemam,
Živim slabo od ćaćinih para
Ali on je olupina stara,
Pa penziju neće primat dugo,
Cijelom selu ja ću biti rugo,
Ne znam ništa, a još manje hoću.
Stipe Juričin:
Ljudi moji, vidite skupoću!
Skupo pivo, još skuplja rakija,
Sve je skupo, a ništa ne prija,
Pa se kladim, to me spasit može,
Izvući me iz tijesne mi kože,
Da dobijem barem jednom samo.
Duboki glasovi iz pozadine:
Slušajte nas, mi rješenje znamo!
Mate, Ante, Jure i Stipe zajedno:
Tko ste ljudi da se upoznamo?
Duboki glasovi iz pozadine:
Ime nam je i Ante i Mate,
Jure, Stipe. Vi nas dobro znate.
Mate, Ante, Jure i Stipe zajedno:
De, dođite i sjedite s nama
Da prestane vika i galama.
Recite nam odakle ste ljudi.
Duboki glasovi iz pozadine:
Nije dobro kad se licem sudi,
Zato ćemo ostati u tami,
Spas vam reći, pa mislite sami.
Imate ćete i posla i para.
Mate, Ante, Jure i Stipe zajedno:
To nam smrdi. Da nije prevara?
Duboki glasovi iz pozadine:
Kad nećete, ne moramo ni mi,
A imamo dimnjak što ne dimi.
Kad nećete vi ste sami krivi
Jer ne znate kako čovjek živi
Koji radi ispred svoga praga,
Kojemu je domovina draga.
Zato zbogom, i kukajte dalje.
Mate, Ante, Jure i Stipe zajedno:
Pričekajte, jer vas nebo šalje.
Što hoćete, o čemu se radi?
Mi smo zdravi, i jaki, i mladi,
Samo posla da je nama dati.
Duboki glasovi iz pozadine:
Ali jedno vi morate znati!
Mate, Ante, Jure i Stipe zajdno:
Pa recite, mi smo cijeli uši.
Duboki glasovi iz pozadine:
Kad se gradi, onda se i ruši.
Al' nećemo rušiti bez plana
Jer se treba pravit elektrana,
Na svijetu najljepša od sviju
Da se ljudi jeftino ogriju,
I da struja procuri ko maslo,
Da i Duvno postane odraslo.
Samo polje nama treba vaše.
Ali ima ljudi što se plaše
Pa govore da je šteta polja.
Mate, Ante, Jure i Stipe zajedno:
A zašto je Njemačka najbolja?
U njih ima trista elektrana,
Jedna nova niče svakog dana,
Sve se dimi, a nitko ne kuka.
Ljudi moji to je naša muka:
Svijet nam hoće pare silne dati
Samo polje trebamo prodati,
Oni pare poklanjaju, daju,
Da ostanu u našemu kraju,
Da ce ceste i putevi grade,
Da se zbrine radišne i mlade,
A mi jadni ne vidimo raja.
Našoj bijedi nikad nema kraja!
Duboki glasovi iz pozadine:
Ima puta, planovi se znaju,
Samo dajte da rudnik kopaju,
Da se može ložit elektrana.
Mate, Ante, Jure i Stipe zajedno:
Evo našeg najljepšega dana.
Potpišimo, dok još kasno nije.
Da smo znali za ovo ranije!
Duboki glasovi iz pozadine:
Bit će posla, vi ste dobri ljudi,
Investitor po dobroti sudi,
Pravit će se i kuće i ceste,
Kazališta, gostione česte,
Svi će radit, svi će sretni biti.
Mate, Ante, Jure i Stipe zajedno:
Ljudi moji to treba zaliti!
Zastor se spušta i čuje se hihotanje koje liči na duboke glasove iz pozadine, no pošto je tama nitko ne vidi ništa, te se autor teksta ne usuđuje staviti ruku u vatru da su to uistinu bili isti glasovi.
Autor: Ništarija