Palim svijeću

Palim danas crvenu, bijelu
i plavu svijeću.

Za duše umrlih: da nam
otpustiš duge naše kako
i mi otpuštamo dužnicima
našim.

Pa neka vam je pokoj, braćo,
rasutih kostiju. I neka je
lako duši Matinoj, pokošenu
ni za što. Bratu njegovu Iliji
neka je lako. Susjedu njihovu
Andriji, pokošenu ni za što.

Mir duši Lukinoj, jedincu
Anđinu, nestalom. Ivanu,
Tadiji, Stjepanu, Mladenu,
nestalim. I svima nestalim.

A i koscima njihovim neka
bude lako.

Mir kostima zaspalim u zemlji
hrvatskoj, njemačkoj, ruskoj...

Lako im bilo more Jadransko.
Laki oceani.

Da nam otpustiš duge naše
kako i mi otpuštamo dužnicima
našim.

Palim svijeću.

Ivan Tolj ("Križnice" – Zürich,1990.)

ZVONO ZA MRTVE

(Mojem malom bratu)

Ulice su puste. Na zastrtom nebu

Zvijezde tiho plaču pod mrtvačkim velom.

A zemlja ova k'o da stenje, jeca:

Mrtvi prolaze selom,

Dok zvono sa starog zvonika breca.

Zvono, drago zvono, ja te noćas ljubim

I rado se glasim,

Kad me zoveš sjetno da dođem i gasim

Požar što se na tom groblju dig'o.

U tvome je glasu molba duše nijeme,

Zato sklapam ruke, molim Božjeg Sina

Za pokoj vječni psalam "Iz dubina"

I suzom škropim hladne hrizanteme.

Možda će, možda negdje tamo daleko

Kanuti kap iz kaleža svetog

I stišati plamen,

Onda će Božji anđeo sići

I ponijeti dušu u vječno svjetlo

Amen!

Rajmund Kupareo