Europski se valcer, nažalost, ne izvodi u BiH. Tamo valja biti stručnjak za narodne igre i običaje. Nadamo se, da će novi hrvatski predsjednik, to shvatiti i promijeniti stanje, naravno u pozitivnom smislu.
Mnogi u Hrvatskoj, na sam spomen Bosne i Hercegovine površno, a ponekad i zlonamjerno svoju misao svedu na tvrdnju da se tu radi o zemlji viceva o Muji i Hasi, stvaraju sliku idiličnog Yu-komšiluka iz Kusturičinih filmova i predodžbu neke tužne, zaostale zemlje. Amblem površnosti nalijepljen je na čela i oči i mnogih dobrodušnih ljudi koje je zavarao negativan medijski pristup ovoj problematici. Hrvati iz BiH su krivi što nema više prvosvibanjskih parada, besplatne janjetine i graha. Krivi su… što su od nevolje pokupovali npr. zagrebačke, slavonske i dalmatinske gudure i bare… Krivi su…
Sa sudbinom bosanskohercegovačkih Hrvata bezdušno se igralo stoljećima, a igrokaz se nastavlja i danas. Pa da, skoro zaboravismo, za neke su oni samo "Bosanci", ma što to značilo, raja iz vica, koja je osuđena na patnju i lutanja. Ipak, istina nije tako stereotipna. Hrvati diljem BiH nisu nikakva "bosanska" raja, nego dostojanstveni i uredni ljudi koji su, mnogi će se iznenaditi, živjeli visokim standardom. Nisu krivi što ih barem dvaput u stoljeću sažeže oganj i poruši rat. Dovoljno je pogledati Posavinu od rijeke Save do Žepča. Svojom mukom sagradili su moderne kuće, različitu infrastrukturu, crkve i pastoralne centre. O duhovnoj i kulturnoj baštini skrbili su, unatoč svemu i svima, na dostojanstven način uz mnogo žrtava i muke. U Hrvatskoj , pogotovo mlađe generacije, o tome premalo znaju. Bosna i Hercegovina je zemlja bogata katoličkom, pravoslavnom i islamskom kulturom, skriva neprocjenjivo kulturno blago, čuva lokalitete koji su nekoć bili sjedišta hrvatskih kraljeva. Sve u svemu, zemlja je to koju vrijedi vidjeti i upoznati, na koncu zavoljeti jer nam je Domovina.
Nažalost, u stvarnosti se nastavlja ljigava hrvatska politička sapunica, peru se ruke od BiH i sapunom i deterdžentom. Koje li ludosti! Više se ne razabire politika od politikanstva, nekoć drevna fantomska Drina preseljava se u glavama na Unu i svi mirno to promatraju. Više se govori o Smederevu ili Tuzli, nego npr. o Mostaru. Hrvatski narod u BiH je na brzinu popljuvan, medijski i politički išamaran, onda gurnut na margine.
Običnom, našem dobrom i plemenitom puku, sve su manje razumljive ovakve igre i sukobi.. Hrvatska politička ironija i cinizam – koji su često na vidjelu – samo pospješuje metastazu stvorenih čvorova. Tjera se mak na konac, nekakva lažna demokracija, nekakav čudni inat umjesto bratskog dijaloga. U svakom slučaju gubitnik je poznat – poraženi su i povrijeđeni Hrvati u cjelini!
Svim odgovornima s ove i one strane Une davno je odzvonilo podne. Vrijeme je donositi svjetlo umjesto tame, narod spasiti i sačuvati mu identitet, pa i njive, šume, grobove. I dobro zapamtiti: europski se valcer, nažalost, ne izvodi u BiH. Tamo valja biti stručnjak za narodne igre i običaje. Nadamo se, da će novi hrvatski predsjednik, barem nešto od ovog shvatiti i promijeniti stanje, naravno u pozitivnom smislu.